Učeničko naslijeđe

Učeničko naslijeđe

Bhagavad-gītā 4.2.

evam paramparā-prāptam
imaṁ rājarsayo viduh
sa kāleneha mahatā
yogo nastah paran-tapa

evam — tako; paramparā — učeničkim naslijeđem; prāptam — primljen; imam — ovaj nauk; rāja-rsayah — sveti kraljevi; viduh — shvatili; sah — ovo znanje; kālena — s vremenom; iha — u ovom svijetu; mahatā — veliko; yogah — znanje o odnosu sa Svevišnjim; nastah — bilo je izgubljeno; param-tapa — o Arjuna, pokoritelju neprijatelja.

Tako se ovaj najuzvišeniji nauk prenosio lancem učeničkog naslijeđa i sveti su ga kraljevi shvatili na taj način. No s vremenom je učeničko naslijeđe bilo prekinuto i zato se čini da je znanje u svom izvornom obliku izgubljeno.

Smisao: Jasno je rečeno da je Gītā bila namijenjena napose svetim kraljevima, jer su oni trebali ostvariti, njezinu svrhu vladajući građanima. Bhagavad-gītā sigurno nikada nije bila namijenjena demonskim osobama, koje bi umanjile njezinu vrijednost ni za čije dobro i izmislili razna tumačenja prema svojim hirovima. Čim su bezobzirni tumači iskrivili njezin izvorni smisao, pojavila se potreba za ponovnim uspostavljanjem učeničkog naslijeđa. Prije pet tisuća godina sam je Gospodin primijetio da se učeničko naslijeđe prekinulo i zato je izjavio da je pravi smisao Gite izgubljen.

Danas ima toliko mnogo izdanja Gíte (osobito na engleskom), ali nijedno od njih nije strogo u skladu s naučavanjem ovlaštenog učeničkog naslijeđe. Postoji bezbroj tumačenja koja su napisali razni svjetovni učenjaci, ali gotovo nijedno od njih ne prihvaća Svevišnju Božansku Osobu Krišnu, premda dobro zarađuju na riječima Šri Krišne. Taj je duh demonski, jer demoni ne vjeruju u Boga, već jednostavno uživaju u imovini Svevišnjeg. Budući da postoji velika potreba za engleskim izdanjem Bhagavad-gīte kakva je primljena lancem učeničkog naslijeđa (paramparā), ovim izdanjem pokušavamo zadovoljiti tu veliku potrebu. Bhagavad-gītā – prihvaćena kakva jest – predstavlja velik blagoslov za čovječanstvo, ali ako se prihvati kao rasprava o filozofskim spekulacijama, predstavlja samo gubljenje vremena.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Rodili smo se mnogo puta

Rodili smo se mnogo puta

Bhagavad-gītā 4.5.

śrī-bhagavān uvāca
bahūni me vyatītāni
janmāni tava cārjuna
tāny ahaṁ veda sarvāṇi
na tvaṁ vettha paran-tapa

śrī-bhagavān uvāca — Božanska Osoba reče; bahūni — mnogo; me — Mojih; vyatītāni — prošlo; janmāni —rođenja; tava — tvojih; ca — također; arjuna — o Arjuna; tāni — njih; aham — Ja; veda — znam; sarvāni — sva; na —ne; tvam —ti; vettha — znaš; parantapa — o pokoritelju neprijatelja.

Božanska Osoba reče: Ti i Ja rodili smo se već mnogo puta. Ja se mogu sjetiti svih tih života, ali ti ne možeš, o pokoritelju neprijatelja!

Smisao: U Brahma-samhiti (5.33.) nalazimo podatak o Gospodinovim mnogobrojnim inkarnacijama. U njoj je rečeno:

advaitam acyutam anādim ananta-rūpam
ādyam purāna-purusam nava-yauvanam ca
vedesu durlabham adurlabham ātma-bhaktau
govindam ādi-purusam tam aham bhajāmi

“Obožavam Svevišnju Božansku Osobu, Govindu (Krišnu), apsolutnu, nepogrešivu prvobitnu osobu, bez početka. Premda se ekspandira u bezbroj oblika, uvijek ostaje ista, izvorna, najstarija osoba, uvijek u cvijetu mladosti. Takve vječne, blažene, sveznajuće oblike Gospodina obično mogu shvatiti samo najbolji vedski učenjaci, ali oni se uvijek očituju čistim, neokaljanim bhaktama.”

U Brahma-samhiti (5.39.) također je rečeno:

rāmādi-mūrtisu kalā-niyamena tisthan
nānāvatāram akarod bhuvaneṣu kintu
krsnah svayam samabhavat paramah pumān yo
govindam ādi-purusam tam aham bhajāmi

“Obožavam Svevišnju Božansku Osobu, Govindu (Krišnu), koji se uvijek pojavljuje u oblicima različitih inkarnacija poput Rāme i Nrsimhe, kao i u oblicima podređenih inkarnacija, ali se istodobno i osobno inkarnira, kao izvorna Božanska Osoba, Krišna.”

U Vedama je rečeno da se Gospodin, iako nema premca, pojavljuje u bezbroj oblika. On nalikuje kamenu vaidūryi, koji mijenja boje, ali ipak ostaje isti. Sve te mnogobrojne oblike mogu shvatiti čisti, neokaljani bhakte. Takvi se oblici ne mogu shvatiti samim proučavanjem Veda (vedesu durlabham adurlabham ātma-bhaktau). Bhakte poput Arjune Gospodinovi su stalni pratioci i kad god se Gospodin inkarnira, takvi se bhakte inkarniraju da bi Ga služili na razne načine. Arjuna je jedan od njih. Iz ovoga stiha saznajemo da je bio nazočan prije nekoliko milijuna godina u drugačijoj ulozi, kada je Gospodin Krišna izložio Bhagavad-gītu bogu Sunca, Vivasvānu.
Nastavak teksta...

Gospodin se toga sjećao, ali Arjuna nije. To je razlika između sićušnoga živog bića i Svevišnjeg Gospodina. Premda je ovdje oslovljen kao veliki junak koji može pokoriti neprijatelje, Arjuna se ne može sjetiti događaja iz njegovih prošlih života. Stoga živo biće, koliko god veliko bilo po materijalnim mjerilima, nikada ne može biti jednako Svevišnjem Gospodinu. Gospodinov vječni pratilac sigurno je oslobođena osoba, ali ne može biti jednak Gospodinu. Gospodin je opisan u Brahma-samhiti kao nepogrešiv (acyuta), što znači da nikada ne zaboravlja Sebe, čak ni u dodiru s materijom. Zbog toga Gospodin i živo biće nikada ne mogu biti jednaki u svakom pogledu, čak i kada je živo biće oslobođeno poput Arjune.

Premda jeArjuna Gospodinov bhakta, katkada zaboravlja Gospodinovu prirodu, ali zahvaljujući božanskoj milosti, bhakta može odmah shvatiti Gospodinov nepogrešivi položaj, dok abhakta ili demon ne može shvatiti Njegovu transcendentalnu prirodu. Zbog toga demonski mozgovi ne mogu shvatiti ove izjave Gīte. Krišna se sjećao djela koja je počinio prije milijun godina, ali  Arjuna se nije mogao sjetiti, iako su i Krišna i Arjuna po prirodi vječni. Ovdje možemo primjetiti da živo biće sve zaboravlja zato što mijenja tijelo, ali Gospodin ne mijenja svoje sac-cid-ānanda tijelo i zato se sjeća.

On je advaita, što znači da se ne razlikuje od svoga tijela. Sve u vezi s njim je duh, ali uvjetovana se duša razlikuje od svoga materijalnog tijela. Gospodinovo tijelo i jastvo istovjetni su i zato se njegov položaj uvijek razlikuje od položaja obična živog bića, čak i kada siđe na materijalnu razinu. Demoni ne mogu prihvatiti tu transcendentalnu prirodu Gospodina, koju sam Gospodin objašnjava u sljedećem stihu.
Zatvori

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Gospodar svih živih bića

Gospodar svih živih bića

Bhagavad-gītā 4.6.

ajo ’pi sann avyayātmā
bhūtānām īśvaro ’pi san
prakrtim svām adhisthāya
sambhavāmy ātma-māyayā

ajah — nerođen; api — iako; san — kao takav; avyaya — ne propada; ātmā —tijelo; bhūtānām — svih rođenih bića; īśvarah — Svevišnji Gospodin; api — iako; san —takav; prakrtim — u transcendentalnom obliku; svām — Mom; adhisthāya —u takvom položaju; sambhavāmi — inkarniram se; ātma-māyayā — Svojom unutarnjom energijom.

Iako sam gospodar svih živih bića i nerođen, a Moje transcendentalno tijelo nikada ne propada, pojavljujem se u svakom mileniju u Svom izvornom transcendentalnom obliku.

Smisao: Gospodin opisuje posebnu prirodu Svoga rođenja: iako može izgledati kao obična osoba, sjeća se svega što se dogodilo u Njegovim brojnim prošlim “životima”, dok se običan čovjek ne može sjetiti čak ni što je radio prije nekoliko sati. Kad biste obična čovjeka upitali što je jučer radio u isto vrijeme, bilo bi mu veoma teško odmah odgovoriti. Sigurno bi morao napregnuti svoje pamćenje kako bi se prisjeti što je tada radio. Unatoč tome ljudi se često usuđuju tvrditi da su Bog, odnosno Krišna. Ne bismo trebali dopustiti da nas zavedu takve besmislene tvrdnje. Gospodin zatim objašnjava Svoju prakrti, Svoj oblik. Prakrti znači “priroda”, kao i svarūpa, “vlastiti oblik”.

Gospodin kaže da se pojavljuje u vlastitom tijelu. On ne mijenja Svoje tijelo kao živo biće, koje prelazi iz jednoga tijela u drugo. Uvjetovana duša može može imati jednu vrstu tijela u sadašnjem životu, ali dobiva drugačije tijelo u idućem životu. U materijalnom svijetu, živo biće nema stalno tijelo već se seli iz jednoga tijela u drugo. Gospodin to ne čini. Kad god se pojavi, čini to u istom izvornom tijelu, Svojom unutarnjom moći. Drugim riječima, Krišna se pojavljuje u materijalnom svijetu u Svom izvornom vječnom dvorukom obliku, držeći flautu. Pojavljuje se u Svom vječnom tijelu, neokaljan materijalnim svijetom. Premda se pojavljuje u istom transcendentalnom tijelu i premda je gospodar svemira, naizgled se rađa kao obično živo biće. Njegovo tijelo ne propada kao materijalno tijelo, ali Gospodin Krišna ipak naizgled raste i prolazi kroz djetinjstvo, dječaštvo i mladost. Začudo, čim zađe u mladost prestaje stariti.
nastavak teksta...

U vrijeme bitke na Kuruksetri Gospodin je kod kuće imao mnogo unuka. Drugim riječima, po materijalnom proračunu bio je prilično star, ali je ipak izgledao kao mladić od dvadeset ili dvadeset pet godina. Nikada ne vidimo sliku Krišne na kojoj izgleda star, jer nikada ne stari kao mi, iako je najstarija osoba u svim svjetovima – prošlim, sadašnjim i budućima. Njegovo tijelo i Njegova inteligencija nikada ne propadaju niti se ne mijenjaju. Stoga možemo zaključiti da je Gospodin, unatoč Svojoj prisutnosti u materijalnom svijetu, isti nerođeni, vječni oblik blaženstva i znanja, čije su tijelo i inteligencija nepromjenjivi. Ustvari, Njegova pojava i nestanak nalikuju izlasku Sunca, njegovu kretanju nebom i nestanku s našega vidokruga. Kada ne možemo vidjeti Sunce, mislimo da je zašlo, a kada je prisutno pred pred našim očima, mislimo da se nalazi na horizontu.

Ustvari, Sunce se uvijek nalazi na jednom mjestu, ali zbog naših nesavršenih osjetila govorimo o izlasku i zalasku Sunca na nebu. Budući da se pojava i nestanak Gospodina Krišne potpuno razlikuju od pojave i nestanka bilo kojega običnog živog bića, očito je da je Gospodin nerođen, iako se naizgled rađa u mnogobrojnim oblicima. Dopunski vedski spisi potvrđuju da se Gospodinovo tijelo ne mijenja, iako se Gospodin naizgled rađa. U Bhāgavatamu je opisano da se Gospodin pojavio pred Svojom majkom kao četveroruki Nārāyana, sa šest vrsta obilja.

Pojavljujući se u Svom izvornom vječnom obliku iskazuje živim bićima bezuzročnu milost kako bi mogla usredotočiti svoju pozornost na Svevišnjega Gospodina takva kakav jest, a ne na umne izmišljotine ili spekulacije koje impersonalisti pogrešno smatraju Gospodinovim oblicima. Prema rječniku Viśva-kośa riječ māyā ili ātma-māyā odnosi se na Gospodinovu bezuzročnu milost. Gospodin je svjestan svih Svojih pojava i nestanaka, al i obično živo biće zaboravlja sve o svom prošlom tijelu čim dobije drugo tijelo. Gospodin je gospodar svih živih bića jer za vrijeme Svoga boravka na Zemlji čini čudesna, nadljudska djela. Stoga je uvijek ista Apsolutna Istina. Nema razlike između Njegova oblika i jastva ili između Njegovih odlika i Njegova tijela. Sada se može postaviti pitanje zašto se Gospodin u ovom svijetu pojavljuje i nestaje. To će biti objašnjeno u idućem stihu.
Zatvori

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Misija inkarnacije

Misija inkarnacije

Bhagavad-gītā 4.7.

yadā yadā hi dharmasya
glānir bhavati bhārata
abhyutthānam adharmasya
tadātmānam srjāmy aham

yadā yadā — kad god i gdje god; hi — zacijelo; dharmasya — u religiji; glānih —nepravilnost; bhavati —očituju se; bhārata — o potomče Bharate; abhyutthānam — prevladava; adharmasya — bezbožnost; tadā —tada; ātmānam — Sebe; srjāmi — očitujem; aham — Ja.

Kad god i gdje god dođe do zanemarivanja religijskih načela i porasta bezbožnosti, o potomče Bharate, Ja se pojavljujem.

Smisao: U ovom je stihu značajna riječ srjāmi. Srjāmi se ne može odnositi na stvaranje, jer prema prethodnom stihu Gospodinov oblik ili tijelo nisu stvoreni, budući da svi oblici vječno postoje. Stoga srjāmi znači da se Gosodin očituje takav kakav jest. Premda se pojavljuje po utvrđenu redu, na kraju Dvāpara-yuge u dvadeset osmom mileniju sedmoga Manua u danu Brahme, nije dužan pridržavati se takvih pravila i propisa, jer može potpuno slobodno djelovati na razne načine po Svojoj volji. Tako se pojavljuje po vlastitoj volji kad god prevladava bezbožnost i nestaje prava religija.

Načela su religije postavljena u Vedama i svako odstupanje od pravilna slijeđenja uputa Veda čini osobu bezbožnom. U Bhāgavatamu je rečeno da su takva načela Gospodinovi zakoni. Samo Gospodin može stvoriti sustav religije. Vede se prihvaćaju kao spisi koje je Gospodin prvobitno izložio Brahmi u njegovu srcu. Zato su načela dharme, odnosno religije, izravne naredbe Svevišnje Božanske Osobe (dharmaṁ tu sāksād bhagavat-pranītam). Na ta načela jasno se upućuje u čitavoj Bhagavad-gīti: Svrha je Veda uspostaviti takva načela po naredbi Svevišnjega Gospodina, koji otvoreno izjavljuje na kraju Gīte da je najviše načelo religije predati se samo Njemu i ništa više. Vedska načela vode osobu k potpunu predavanju Njemu i kad god demonske osobe ometaju slijeđenje takvih načela, Gospodin se pojavljuje.
nastavak teksta...

Iz Bhāgavatama saznajemo da je Buddha Krišnina inkarnacija koja se pojavila kada je materijalizam uzeo maha i kada su materijalisti opravdavali svoje postupke autoritetom Veda. Iako u Vedama postoje određene odredbe koje propisuju ograničeno žrtvovanje životinja u određenu svrhu, ljudi su demonskih sklonosti žrtvovali životinje ne pridržavajući se vedskih načela. Buddha se pojavio da bi to prekinuo i uspostavio vedsko načelo nenasilja. Tako svaki avatāra, Gospodinova inkarnacija, ima određenu misiju koja je upisana u razotkrivenim spisima. Nikoga ne bismo trebali prihvatiti kao avatāra ako nije spomenut u spisima.

Nije točno da se Gospodin pojavljuje samo na tlu Indije. On se može pojaviti gdje god i kad god to želi. U svakoj inkarnaciji govori o religiji, koliko to određeni ljudi u određenim okolnostima mogu shvatiti. No misija je ista-dovesti ljude do svjesnosti Boga i pokoravanja načelima religije. Katkada se osobno pojavljuje, a katkada šalje Svoga vjerodostojnog predstavnika u obliku Svoga sina ili sluge ili dolazi sam u prerušenu obliku. Načela Bhagavad-gīte bila su objašnjena Arjuni, kao i drugim veoma naprednim osobama, jer je Arjuna bio veoma napredan u usporedbi s običnim osobama u drugim dijelovima svijeta.

Matematičko načelo po kojem su dva i dva četiri vrijedi i u početničkoj i u naprednoj aritmetici. Ipak, postoji viša i niža matematika. Tako sve Gospodinove inkarnacije poučavaju ljude istim načelima, ali ona se u različitim okolnostima smatraju višim ili nižim načelima. Viša načela religije počinju  s prihvaćanjem podjele društva na četiri staleža i četiri reda duhovnog života, kao što će kasnije biti objašnjeno. Jedina misija inkarnacija leži u buđenju svjesnosti Krišne svugdje. Takva se svjesnost očituje, ili ne očituje, samo u određenim okolnostima.
Zatvori

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Krišna Avatara

Krišna Avatara

U Caitanya-caritāmriti Krsnadāsa Kavirāje sljedeći stihovi (Madhya 20.263–264) sažeto opisuju ta načela inkarnacije:

srsti-hetu yei mūrti prapañce avatare
sei īśvara-mūrti ‘avatāra’ nāma dhare
māyātīta paravyome sabāra avasthāna
viśve avatari’ dhare ‘avatāra’ nāma

“Avatāra, inkarnacija Boga, silazi iz Božjeg Carstva da bi se očitovala u materijalnom svijetu. Oblik Božanske Osobe koja se tako pojavljuje zove se inkarnacija ili avatāra. Takve inkarnacije prebivaju u duhovnom svijetu, Božjem Carstvu. Kad se pojave u materijalnom svijetu, nazivaju se avatāre.”

Postoje razne vrste avatāra: purusāvatāre, gunāvatāre, līlāvatāre, śakty-āveśa avatāre, manvantara-avatāre i  yugāvatāre, koje se pojavljuju u cijelom svemiru po utvrđenu redu, ali Gospodin Krišna je prvobitni Gospodin, izvor svih avatāra. Śrī Krišna se pojavljuje kako bi oslobodio tjeskobe čiste bhakte, koji Ga žarko žele vidjeti u Njegovim izvornim zabavama u Vrindāvani.

Stoga je glavna namjera Krišna avatāra zadovoljiti Svoje neokaljane bhakte. Gospodin kaže da se inkarnira u svakom mileniju. To znači da se inkarnira i u dobu Kali. Kao što je rečeno u Śrīmad-Bhāgavatamu, inkarnacija u dobu Kali je Gospodin Caitanya Mahāprabhu, koji je pokretom sankīrtane (skupnim pjevanjem svetih imena) raširio obožavanje Krišne i svjesnost Krišne po čitavoj Indiji. On je pretkazao da će kult sankīrtane preplaviti čitav svijet, šireći se od sela do sela, od grada do grada. Gospodin Caitanya posredno je opisan na prikriven način kao inkarnacija Krišne, Božanske Osobe, u povjerljivim dijelovima razotkrivenih spisa, kao što su Upanisade, Mahābhārata i Bhāgavatam. Bhakte Gospodina Krišne jako privlači sankīrtana pokret Gospodina Caitanye. Ovaj Gospodinov avatāra ne ubija bezbožnike, već ih Svojom bezuzročnom milošću izbavlja.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Priroda Krišnine pojave

Priroda Krišnine pojave

Bhagavad-gītā 4.9.

janma karma ca me divyam
evam yo vetti tattvatah
tyaktvā deham punar janma
naiti mām eti so ’rjuna

janma — rođenje; karma — djelatnosti; ca — također; me — Moje; divyam — transcendentalne; evam — tako; yah — onaj tko; vetti — poznaje; tattvatah — istinski; tyaktvā — po napuštanju; deham — ovoga tijela; punah —ponovno; janma —rođenje; na — nikada; eti — ne dobiva; mām — Mene; eti — dostiže; saḥ — on; arjuna — o Arjuna.

Onaj tko poznaje transcendentalnu prirodu Moje pojave i Mojih djelatnosti po napuštanju tijela više se ne rađa u materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište, o Arjuna.

Smisao: Gospodinov silazak iz Njegova transcendentalnog carstva već je bio objašnjen u šestom stihu. Onaj tko može shvatiti istinu o pojavi Božanske Osobe već je oslobođen materijalnog ropstva i zato se vraća u Božje Carstvo čim napusti materijalno tijelo. Takvo oslobođenje živoga bića od materijalnog ropstva ne dostiže se lako. Impersonalisti i yogīji dostižu oslobođenje tek nakon velika napora i nakon mnogo, mnogo života. Čak i onda oslobođenje koje dostižu – stapanje s Gospodinovim neosobnim brahmajyotijem – samo je djelomično i postoji opasnost vraćanja u materijalni svijet. No, bhakta, jednostavno zahvaljujući razumijevanju transcendentalne prirode Gospodinova tijela i djelatnosti, po napuštanju ovog tijela dostiže Gospodinovo carstvo i ne izlaže se opasnosti da se vrati u materijalni svijet. U Brahma-samhiti (5.33.) rečeno je  da Gospodin ima mnogo oblika i inkarnacija: advaitam acyutam anādim ananta-rūpam. Premda ima mnogo transcendentalnih oblika, svi su oni jedna Svevišnja Božanska Osoba. To moramo shvatiti s uvjerenjem, uako je svjetovnim učenjacima i empirijskim filozofima neshvatljivo. U Vedama (Purusa-bodhinī Upanisadi) rečeno je:

eko devo nitya-līlānurakto
bhakta-vyāpī hrdy antar-ātmā

“Jedna Svevišnja Božanska Osoba u Svojim mnogobrojnim transcendentalnim oblicima vječno održava odnose sa Svojim neokaljanim bhaktama.”

Ovu je vedsku izjavu potvrdio u ovom stihu Gīte sam Gospodin. Onaj tko na temelju autoriteta Veda i Svevišnje Božanske Osobe prihvati ovu istinu i ne trati svoje vrijeme na filozofsku spekulaciju dostiže najviši savršeni stadij oslobođenja. Ako osoba jednostavno prihvati istinu s vjerom, nedvojbeno može dostići oslobođenje. Vedska izjava tat tvam asi može se primijeniti u ovom slučaju. Onaj tko shvati da je Gospodin Krišna Svevišnji ili tko kaže Gospodinu: “Ti si Vrhovni Brahman, Božanska Osoba”, nedvojbeno odmah biva oslobođen. Tako je njegov ulazak u Gospodinovo transcendentalno društvo osiguran. Drugim riječima, takav vjerni bhakta Gospodina dostiže savršenstvo. To potvrđuje vedska tvrdnja:

tam eva viditvāti mrtyum eti
nānyah panthā vidyate ’yanāya

“Savršeni stadij oslobođenja od rođenja i smrti može se dostići jednostavno spoznavanjem Gospodina, Svevišnje Božanske Osobe. To se savršenstvo ne može dostići ni na koji drugi način.”

(Śvetāśvatara Upanisada 3.8.) Da nema drugoga načina znači da se onaj tko ne shvaća da je Gospodin Krišna Svevišnja Božanska Osoba sigurno nalazi u guni neznanja i zato neće dostići oslobođenje jednostavno lizanjem staklenke s medom ili tumačenjem Bhagavad-gīte na temelju svjetovne učenosti. Empirijski filozofi mogu imati vrlo važne uloge u materijalnom svijetu, ali nisu nužno dostojni oslobođenja. Takvi umišljeni svjetovni učenjaci moraju čekati na bezuzročnu milost Gospodinova bhakte. Stoga svjesnost Krišne trebamo njegovati s vjerom i znanjem te na taj način dostići savršenstvo.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Svatko traga za Krišnom

Svatko traga za Krišnom

Bhagavad-gītā 4.11.

ye yathā mām prapadyante
tāms tathaiva bhajāmy aham
mama vartmānuvartante
manusyāh pārtha sarvaśah

ye — svi koji; yathā — kako; mām — Meni; prapadyante — predaju se; tān — njima; tathā — tako; eva — zacijelo; bhajāmi —uzvraćam; aham — Ja; mama — Moj; vartma — put; anuvartante — slijede; manusyāh — svi ljudi; pārtha — o Prthin sine; sarvaśah — u svakom pogledu.

Kako Mi se netko preda, tako ga nagrađujem. Svatko slijedi Moj put u svakom pogledu, o Prthin sine.

Smisao:Svatko traga za Krišnom u različitim vidovima Njegovih manifestacija. Svevišnji Gospodin Krišna djelomično se spoznaje kao Njegov neosobni sjaj, brahmajayoti, i kao sveprožimajuća Nad-duša, koja prebiva u svemu, pa tako i u atomima. No Krišnu u potpunosti spoznaju samo Njegovi čisti bhakte. Krišna je predmet spoznaje svih osoba. Tako svatko biva zadovoljen u skladu sa svojom željom da ima odnos s Njim. U transcendentalnom svijetu Krišna uzvraća Svojim čistim bhaktama u transcendentalnom odnosu, ovisno o željama bhakte.

Neki bhakte žele Krišnu kao vrhovnog gospodara, neki kao osobnog prijatelja, neki kao sina, a neki kao ljubavnika. Krišna sve bhakte jednako nagrađuje, u skladu s različitom snagom njihove ljubavi prema Njemu. U materijalnom svijetu postoji ista razmjena osjećaja i Gospodin ih jednako razmjenjuje s različitim vrstama obožavatelja. Čisti bhakte druže se s Njim osobno, i ovdje i u transcendentalnom carstvu, te mogu osobno služiti Gospodina kušajući tako transcendentalno blaženstvo služenja Gospodina s ljubavlju. Što se tiče impersonalista i onih koji žele počiniti duhovno samoubojstvo uništavanjem osobnog postojanja živog bića, Krišna i njima pomaže stapajući ih sa Svojim sjajem.

Takvi impersonalisti ne prihvačaju vječnu, blaženu Božansku Osobu; zato ne mogu uživati u blaženstvu transcendentalnoga osobnog služenja Gospodina, jer su ugušili svoju osobnost. Neki od njih, koji nisu utemeljeni čak ni u neosobnom postojanju, vraćaju se materijalnim djelatnostima kako bi očitovali svoje uspavane želje za djelovanjem. Takvim se osobama ne dopušta da odu na duhovne planete, ali im se ponovno pruža prilika da djeluju na materijalnim planetima. Plodonosnim radnicima Gospodin, kao yajñeśvara, daruje željene rezultate njihovih propisanih dužnosti, a yogījima željene mistične moći.

Drugim riječima, svačiji uspjeh ovisi samo o Njegovoj milosti, a sve vrste duhovnih procesa samo su različiti stupnjevi uspjeha na istom putu. Ako osoba ne dostigne najviše savršenstvo svjesnosti Krišne, svi će njezini pokušaji ostati nesavršeni. To je potvrđeno u Śrīmad-Bhāgavatamu (2.3.10.):

akāmah sarva-kāmo vā
moksa-kāma udāra-dhīh
tīvrena bhakti-yogena
yajeta purusam param

“Bez obzira na to želi li oslobođenje ili plodonosne rezultate ili nema želja (stanje bhakte), osoba se treba svim snagama truditi da obožava Svevišnju Božansku Osobu kako bi dostigla savršenstvo, čiji je vrhunac svjesnost Krišne.”

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Prilaženje duhovnom učitelju

Prilaženje duhovnom učitelju

Bhagavad-gītā 4.34.

tad viddhi pranipātena
paripraśnena sevayā
upadeksyanti te jñānam
jñāninas tattva-darsinah

tat — to znanje o različitim žrtvovanjima; viddhi — pokušaj shvatiti; pranipātena — prilazeći duhovnom učitelju; paripraśnena — ponizno postavljajući pitanja; sevayā — služeći; upadeksyanti — oni će inicirati; te — tebe; jñānam — u znanje; jñāninah — samospoznati; tattva — istinu; darśinah — koji su vidjeli.

Pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznate ti duše mogu prenijeti znanje, jer su vidjele istinu.

Smisao: Put je duhovne spoznaje nedvojbeno težak. Gospodin nam zato savjetuje da priđemo vjerodostojnu duhovnom učitelju u učeničkom naslijeđu koje potječe od samoga Gospodina. Nitko ne može biti vjerodostojan duhovni učitelj, ako ne slijedi načelo učeničkog naslijeđa. Gospodin je izvorni duhovni učitelj, a osoba u učeničkom naslijeđu može prenijeti svom učeniku Gospodinovu poruku takvu kakva jest. Nitko ne može postati duhovno spoznat izmišljanjem vlastitoga procesa, kao što to obično čine budalasti varalice.

Bhāgavatam (6.3.19) kaže – dharman tu sāksād bhagavat-pranītam: put religije objavljuje sam Gospodin. Stoga umna spekulacija ili suhopame rasprave ne mogu dovesti osobu do pravoga puta. Neovisnim proučavanjem knjiga znanja ne možemo napredovati u duhovnom životu. Da bismo primili znanje, moramo prići vjerodostojnu duhovnom učitelju. Takva duhovnog učitelja moramo prihvatiti sa stavom potpuna predavanja i služiti ga kao osobni sluga, bez lažna ugleda. Zadovoljstvo samospoznata duhovnog učitelja tajna je uspjeha u duhovnom životu. Pitanja i pokoravanje predstavljaju pravi spoj potreban za duhovno razumijevanje.

Bez poniznosti i služenja postavljanje pitanja učenu duhovnom učitelju neće donijeti rezultat. Učenik mora biti sposoban položiti test koji mu postavi duhovni učitelj. Kada duhovni učitelj vidi iskrenu želju učenika, blagoslivlja učenika pravim duhovnim razumijevanjem. U ovom se stihu osuđuju i slijepo slijeđenje i besmislena pitanja. Učenik treba ne samo ponizno slušati duhovnog učitelja, već i steći od njega jasno razumijevanje, ponizno služeći i postavljajući pitanja. Vjerodostojni duhovni učitelj po prirodi je veoma ljubazan prema učeniku. Zato, kada je učenik ponizan i uvijek spreman da ga služi, razmjena znanja i pitanja postaje savršena.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Vizija jednakosti

Vizija jednakosti

Bhagavad-gītā 5.18.

vidyā-vinaya-sampanne
brāhmane gavi hastini
śuni caiva śva-pāke ca
panditāh sama-darśinah

vidyā — obrazovanje; vinaya — i plemenitost; sampanne — u potpunosti posjeduju; brāhmane — brāhmanu; gavi — kravi; hastini — slonu; śuni — psa; ca — i; eva — zacijelo; śva-pāke — onoga koji jede pse:(koji ne pripada ni jednoj kasti); ca — u svim; panditāh — mudri; sama-darśinah — vide jednakim očima.

Ponizni mudraci, zahvaljujući pravom znanju, vide jednakim očima učena i plemenita brāhmanu, kravu, slona, psa i čovjeka koji jede pse (koji ne pripada ni jednoj kasti).

Smisao: Osoba svjesna Krišne ne pravi nikakvu razliku između životnih vrsta ili kasta. Brāhmana i čovjek koji ne pripada ni jednoj kasti mogu se razlikovati s društvenoga gledišta, a pas, krava i slon mogu pripadati različitim vrstama života, ali učeni transcendentalisti, zbog svog odnosa sa Svevišnjim, te razlike smatraju beznačajnim, jer je Svevišnji Gospodin u obliku Svoje djelomične ekspanzije Paramātme, prisutan u srcima svih živih bića. Takvo razumijevanje Svevišnjeg pravo je znanje.

Što se tiče tijela koja pripadaju različitim kastama i vrstama života, Gospodin je prema svakome jednako ljubazan, jer se ophodi prema svakom živom biću kao prema prijatelju. No bez obzira na okolnosti u kojima se živo biće nalazi, Gospodin zadržava položaj Paramātme. Gospodin je kao Paramātma i u čovjeku koji ne pripada ni jednoj kasti i u brāhmani, iako se njihova tijela razlikuju. Tijela su materijalne tvorevine različitih guna materijalne prirode, ali duša i Nad-duša u tijelu iste su duhovne prirode.

Unatoč tome, kvalitativna srodnost duše i Nad-duše ne čini ih kvantitativno istovjetnim, jer je osobna duša prisutna u samo jednom tijelu, dok je Paramātma prisutna u svakom tijelu. Osoba svjesna Krišne potpuno je svjesna toga i stoga je istinski učena i sve vidi jednakim očima. Srodne su osobine duše i Nad-duše svjesnost, vječnost i blaženstvo, ali za razliku od osobne duše koja je svjesna svoga ograničenog tijela, Nad-duša je svjesna svih tijela. Nad-duša je prisutna u svim tijelima, bez razlike.

(iz Bhagavad-gite kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Izvori bijede

Izvori bijede

Bhagavad-gītā 5.22.

ye hi samsparśa-jā bhogā
duhkha-yonaya eva te
ādy-antavantaḥ kaunteya
na tesu ramate budhah

ye — ti; hi — zacijelo; samsparśa-jāh — dodirom s materijalnim osjetilima; bhogāh — užitaka; duhkha — nesreće; yonayaḥ — izvori; eva — zacijelo; te — oni su; ādi — početku; anta — kraju; vantah — podložni; kaunteya — o Kuntīn sine; na — nikada; tesu — u njima; ramate — ne nalazi zadovoljstvo; budhah — inteligentna osoba.

Inteligentna osoba ne uživa u izvorima bijede, koji nastaju dodirom s materijalnim osjetilima. O Kuntīn sine, takvi užici imaju početak i kraj i mudar čovjek ne nalazi u njima zadovoljstvo.

Smisao: Materijalno osjetilno zadovoljstvo rezultat je dodira s materijalnim osjetilima, koja su privremena kao što je i samo tijelo privremeno. Oslobođenu dušu ne zanima ništa privremeno. Znajući dobro radosti transcendentalnog zadovoljstva, kako može pristati da uživa u lažnu zadovoljstvu? U Padma Purāni rečeno je:

ramante yogino ’nante
satyānande cid-ātmani
iti rāma-padenāsau
parah brahmābhidhīyate

“Mistici nalaze neograničeno transcendentalno zadovoljstvo u Apsolutnoj Istini i zato je Vrhovna Apsolutna Istina, Božanska Osoba, poznata kao Rāma.”

U Śrīmad-Bhāgavatamu (5.5.1) također je rečeno:

nāyah deho deha-bhājām nr-loke
kastān kāmān arhate vid-bhujām ye
tapo divyam putrakā yena sattvam
śuddhyed yasmād brahma-saukhyam tv anantam

“Dragi moji sinovi, ne biste trebali teško raditi u ovom ljudskom obliku života kako biste stekli osjetilno zadovoljstvo; takva su zadovoljstva dostupna i bićima koja jedu izmet (svinjama). U ovom životu trebate se podvrći strogostima koje će pročistiti vaše postojanje. Tako ćete moći uživati u beskrajnu transcendentalnom blaženstvu.”

Pravi yogīji ili učeni transcendentalisti ne osjećaju privlačnost prema osjetilnim zadovoljstvima, koja su uzroci neprestana materijalnog postojanja. Što se netko više odaje materijalnim zadovoljstvima, to više biva sputan materijalnim bijedama.

(iz Bhagavad-gite kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

  • Kontakt

    Ako imate bilo kakvih pitanja slobodno nam se obratite popunjavanjem obrasca ili nam pišite na e-mail adresu info@sretna-dusa.com

    Kontakt